Kad posrnuh ko mali,
purpurni osus-en cvjet ic,
pa se mislju zgromih kao,
napuseni plemic,
Posadih sebe u basti nekog raja,
zamislih u sebi,
dragoga mi zmaja,
Zelio sam da budem kao,
zompokitor Braja,
da su moje sve zene,zene iz kraja,
ali krajem se uskolebah,Maja,
mjesec dana u meni tuga istraja,
pa prosuh po sebi vrucu,vrelu supu,
mozda zdjelu,vrelu juhu,
uh,uh,uu.
Obasjana cestitim da od prostis karom,
sve je islo meni,kao tebi,
na ajerodrhomu starom,
pa se vratim na sa cipelama garom,
jer sam vatru njima gasio,
sto zapalih je cigarom,
pa stavih sebi taj cigare(eto) u celo,
nista me omelo nije u tome,
ona veli zasviraj vijaloncelo,
oh prokleta mishcelo,
a meni se jelo Jelensko meso,
karabatak na japanski nacin,
zacini su me odveli daleko,
sto bi rekao el Greko.
sjedoh u svoj dzip mali,
da odvezem jedan brod Sari,
mojoj malenoj zeni,
koja zivi u Bari,
gdje lubenice sadi,
i veliku zaradu ostvaruje,
pa sa drugim zenama flertuje,
pa ih uzarenim lopatama,
klepa po lopaticama,
pa ih naziva necastivim opaticama,
a ja se hranim svojim zlatnicima,
i zasipam te zene okovratnicima,
a za to mi je i dobra satnica,
pa je upitah sto bi za veceru,vecerala,
a ona je moje okice svojom grohotom smijeha prozderala,
kad me je stolac moja procerala,
usima zagadjena noga mi se na obraz uzverala,
pa kao vjeverica pjevala o( ko)sovama,
i starim limuzinama na sat,
kad su ati osijedjeli stari,
ne ,ne mari,ne ne mari,
a vari se meso u ovoj unutrasnoj kesi,
hajde me objesi,ili se odnesi,
pa dobro gdje si?
Simpaticna sluzavka i cavka,
donese mi pilethce petchenije,
i rasiri krilo toliko uzvisenije,
da me pokosi strasnocom svoje biti,
strah me bio necu kriti,
i nemoj suze draga liti,kad me sjutra nece biti.
preuzeto iz istoimene zbirke pjesama za studente ''Studen(t)jada''
''Cold(t)pain'' original title 1995. Beograde
Нема коментара:
Постави коментар