четвртак, 23. септембар 2010.

Zivko Milanovic in da house



Pocinje novo doba za emisiju U 18.20 samo sa Slavenom.
Gost ove epizodije je cuveni autor djela ili dijela ili dela ''Sahrana Mahatme Gandija''..No ipak emisija odzvanja lamentom zbog odlaska jednog od voditelja,ali opet vidi se iz daljine taj svetionik buducnosti,nadajmo se jos ljepse i uspjesnije.



linkovi:

http://www.sendspace.com/file/5rkpow

http://www.sendspace.com/file/3t7kwc

среда, 15. септембар 2010.

Reagovanje u vezi sa prethodnim nemilim desavanjima


Sinoc sam, sa svojom mackom Ljovisnom, i uz par piva, nemojte pomisliti da sam bio pjan, a ni pripit, obisao svijet, tako sto sam posjetio sve sajtove, koji postoje na ovaj internet. Na jednom od njih ugledao sam, na sopstvenu zgranutost, a takodje i Ljovisninu obamrlost, intervju mog dugogodisnjeg saborca za ljudska prava Martina Lutera Kinga, i rado ga procitao. Eh, odlican intervju. Jos nesto cu morati da izdvojim a sto me je posebno zainteresovalo, pricu o padobranstvu i jahanju kao bransama poljoprivrede, sto je isto tako bilo jednako dobro i strasno. Ipak moj gnijev, i gnoj iz ustajale pete izazvao je intervju pseudonovinara Novice, sa covjekom koga duboko cijenim i uvazavam i sa kojim sam par godina dijelio plantaze narova, to jest sipkova, a i jos ponesto, kolegom Milanom Pesicem, o nemilim desavanjima u njegovom zivotu. To me je toliko isprovociralo da moram reagovati na ovaj nacin.

"Ne trebuje carstvo neljudima, nako da se pred svijetom ruze", rece jednom davno Petrus Njegovic II i ode u legendu, to jest legendu o Zorou. Sjetih se ovoga velikana, jer prepoznadoh neke spodobe u ovim rijecima. Urednici naseg omiljenog Radija, i ljudi koji ga vode, inace prvorazredni marsali u penziji, i intelektualci u pripremi, ucinili su ovome covjeku nekoliko stvari zbog kojih su ga na kraju i morali, doslovno isutirati (drugog izraza nema, ili ga ja ne znam) iz emisije, koju je, evo vise od dvije godine, uspjesno uredjivao, vodio i predvodio ka svim njenim najslavnijim trenucima, kojih nije bilo, ali i svim njenim velicanstvenim neuspjesima, koje jos nismo uspjeli da prebrojimo.
Prvo su mu pucali na kuma Svetozara, kad je ovaj trebalo da donese burme, na Milanovom prvom od mnogih vjencanja. To je toliko istraumiralo mladu, da je ona svojim privatnim avionom pobjegla za Svajcarsku odakle se nikad normalna nije vratila. Jeste dva puta, ali je tada mislila da je pas u zacetku.
Zatim su mu i nasrnuli na imanje. Sa dvije dimne bombe potpuno su onesposobili Milanove kokoske, koje se od tog soka nikad nisu oporavile, pa od tada do danas mi nijesmo jeli domacih jaja.
Ni to nije bilo sve, vec su mu u potpunosti unistili svu nepokretnu imovinu koju je posjedovao. Bilo je to onoga 11.septembra 2001.godine, kad su brutalno napali Ameriku, samo da bi prikrili jos strasniji zlocin koji se odvijao u Crnoj Gori. Nekoliko ambara, punih vrhunskog piva, berba iz 1967.godine, totalno su unisteni, a pivo popijeno, cime je nanijeta visemilionska, i nikad nadoknadjena materijalna steta, mom kolegi. O njegovim dusevnim bolovima ovom prilikom necu govoriti, da koga ne bih opsovao.
Za sve to vrijeme ja sam se kupao na Havajima, na placenom odmoru i poklonjenom, od strane tih istih ljudi koji su cinili sva ova zlodjela, zajedno sa svojom tadasnjom zenom Kristinom Agilerom Klum, i njenim sinom Bredom. No, tu idilicnu porodicnu sliku, potpuno je promijenilo pismo koje mi je stiglo od samih sudionika, ali i zrtava gore pomenutih dogadjaja, Milanovih kokosaka, koje prilazem u ovom obracanju, kao dokaz broj 316/56.


"Gospodine Zivkovicu Slavene,u jednoj praiskonskoj nevolji i nesreci,primorane vecom silom no smo mi same,(a priznacete mi i nijesmo neka sila,jer smo ipak kokoske,mada starije i ugledne gospodje kokoske),morale smo se obratiti vama,kao jednom svetioniku poslednjem,jednom svjetlu na kraju tunela poslednjeg,jednom nebu gledano sa dna bunara,poslednjeg.
Jutros oko 4 sata u kokosinjac su uletjele dvije manje rucne granate jedna koja puca a druga koja pusta gas.Mnoge od nas su oslijepljene pale na pod i pocele da cice.Gazda a i veliki nas prijatelj,takodje veliki domobran i drug Milan je uletio poslije nepunih 4 minuta i dvjesta i zatekao nas u opstem havariju.Htjeo je on uzeti zavoje da nas previje da ga ne prestize duga ruka sa sijalicom u njojzi(mislimo u ruci).Neindentifikovani stranac sa sijelicom inace nasilnik i prostak,klepio je po glavi naseg slobodno mogu reci sefa Milana.On pade na pod a razbojnik se dade u bijeg.
Poslije toga nas gazda se gotovo i nije oporavio,prestao je da jede i trovao se nekim pesticidima iz ormana ili ormara.Mi smo mu kupile dormeo jastuk i to mu je mozda i najmanje pomoglo.Da nije na vrijeme nasao tu zenu njegovog zivota,koja ga je izvukla iz svijeta narkomanije,tesko da bi mi sad i pisale ovo vama,jer nas je poceo slati na kurseve ovog crnogorsko-hrvatskog jezika tek posto se oporavio.
Iskreno vase Zdunka i Lepurd."



Takve zlocine nijesam dugo mogao nositi na savjesti, a ni u svojoj svijesti, te padoh u nesvjest, iz koje se povratih poslije dva radna dana i vikenda, bez tezih posljedica po zdravlje mojih komsija, proslavljenih lovokradice, koji su me njegovali za vrijeme moje bolesti, a njihove posasti.
Odmah sam se vratio u rodnu mi Jugoslaviju, gdje su me obavijestili da ona vise ne postoji. Cim sam stigao, potego sam svoj mobilni telefon, u pokusaju da rijesim sve novonastale probleme. Neuspjesno! Moj kolega Milan ih je rijesio, heh, kao od sale, prihvativsi da se obaveze na dozivotno cutanje o svemu gore navedenom, uz garant zlocinitelja da ce mu pribaviti ogromna novcana sredstva za prijeko potrebnu operaciju jedne zene iz Afrike, koju Milan nije poznavao, ali je htio da joj pomogne. Bolovala je od bolesti zvane Pelicula alamandre. No kako je ta zena nedavno umrla, poslije sudara dva aviona, od srcanog udara na zemlji (koji je dozivjela zena), koji sa aeroplanima nije imao nikakve veze, Milan je mogao da prica koliko hoce o svemu sto se ranije desavalo. Da bi to preduprijedili, urednistvo je donijelo odluku da ga udalji iz emisije, a i nasih zivota, ponudivsi mu iglo i lijepu platu kao ambasadoru Crne Gore na Antarktiku. Sve to on je naravno odbio, jer se zime gnusa jos od malena, i prvog snijega kojem je prisustvovao. Uslijedio je otkaz, i otkazni rok u trajanju jedne emisije, posljednje za sad, koju je uradio ( http://www.sendspace.com/file/imtorj ).
Poslije prave istine, koja je konacno ugledala svjetlost dana, ali i nasih rana, moram da kazem sljedece: Podrzavam sve dalje akcije koje ce u svojoj borbi preduzeti moj saputnik kroz nasu emisiju Milan, sa ciljem da se izbori za svoju vise nego zasluzenu, dravnu penziju ( www.omogucimomladomgenijudrzavnupenziju.me , opcija 1)DA ), ali i za povratak na staze starih neuspjeha, u emisiju "U 6 i 20 sa Slavenom". Zelim da ga ovom prilikom pozdravim, i pozovem da dodje u moje selo Batun, da zajedno pecemo rakiju i ove godine. Hvala mu za sve sto je uradio, a za ono sto nije, i neka nije. Amin

Slaven Zivkovic

P.S. Emisiju necu prekidati, jer moram i ja od necega privredjivati!

понедељак, 13. септембар 2010.













MILAN PESIC
Intervju povom odlaska iz emisije...
(Novica novinar je N a M je Milan)

N:
Vremeplov je cudna masina, sa njom se moze putovati kroz vrijeme, ali i ozenit. Danas, da imas vremeplov i da se vratis u 1943.godinu, sto bi promijenio u svom zivotu?

M:
Pa,pravo da ti kazem,promijenio bih neka nacela kojima sam se vodio do sad.Kasno,pod stare dane da oprostite sam ukapirao gdje sam grijesio ili dje sam grijesio.Sad je kasno za sve to,tako da moram traziti neke alternativne puteve do nekog mira.Takodjer bih zaustavio Hitlera ili bih pokusao.

N:
Svaki put ima svog putnika, pa makar to bio i pas, ili najobicniji kucak. Prije nego sto predjemo na sustinu razgovora, recite koji su to alternativni putevi, i da li se njima ide pjeske?

M:
Pa evo vec neko vrijeme,odnosno ta dva dana od kad sam cuo to o cemu cemo pricati,razmisljao sam da se vratim svom starom poslu,jer ipak ta moja sklonost umjetnosti,naravno nereciprocna mome umijecu iz te oblasti me tjera bas u tom smjeru.

N:
Ipak nema nazad, no i radio emisija, je jedna vrsta umjetnosti, mozda i najgore i najogavnije, gore cak i od filma, ali ipak umjetnosti, zar ne?

M:
Naravno da se slazem.

N:
Sto je to onda sto Vas je odagnalo, i gotovo prognalo, od te vrste umjetnickog izraza, te vrste umjetnosti, kojoj ste prakticno posvetili cijeli svoj zivot, ili jedan njegov manji dio?

M:
Eh...(uzdahuje),vidite gospodine,nije mi lako da govorim o tome,ali pokusacu...
Ja sam emisiju U 18 i 20 sa Slavenom radio pune dvije godine.
I nije mi jasno u cemu sam grijesio tu.Uprava me samo prije dva dana obavijestila da mogu da snimim samo jos jednu emisiju i da moje usluge dalje nece biti potrebne.

N:
Na koga sumnjate? I po nekom Vasem osjecaju, sta bi mogli biti razlozi za jedan takav potez?

M:
Ja sam svakako trazio razlog za svoje otpustanje,medjutim oni su tu imali vise razloga kako rekose.Kritikovane su moje ceste psovke,moj anti-feminizam,moj rani neo-nacizam,moja neslana muzika i sala,erotska poezija,napadi verbalni na manekenke,moja politika prosirenja,medjunarodni odnos sa nekim ljudima,moje nepripremanje za emisiju,kao i neke publikacije mojih neprijatnih djela (kako oni kazu) na netu i jos dobrih 53 razloga,koja ne bih iznosio u javnost.

N:
Vjesto si izbjegao da odgovoris na pitanje, na koga sumnjas da je uticao da ti budes otpusten, ali ja necu nevjesto propustit da potenciram i to pitanje?

M:
Vidim da si se pripremili.Ne znam na koga da sumljam,znam da su me ti celnici uvjek mrzjeli,uvjek su imali nesto protiv mene,a i ja i Slaven smo radili stvarno srcem i dusom na tom nasem cedu,a ne grijesim kad kazem da je nase,oni su odlucili da je vrijeme da ja idem,ne znam kako ce se to odraziti na slusanost ali i nije moje da o tome mislim.

N:
Ipak, danas kad se osvrnes na sve sto si za te dvije godine rekao, u samoj emisiji ali i van nje, dok si se tusirao, brijao, setao, hranio macke... Sto vidis, i da li se kajes zbog necega?

M:
Znas kako,kad pogledam ka njoj,ja vidim jednu neukrocenu pticu,fenisa niklog iz vatre mucnih i teskih godina,ja vidim tog rasplamsalog vatrenog boga sa tri oka i jednu gospodjicu smrt u samom korijenu,koja samu sebe stavlja u okove ledenog zaborava....
JA VIDIM USTAJALU CIZMU,PONIZENIH LJUDSKIH STROPOSTANJA,KOJA SE NEZNO SLIVAJU U NESTAJU IZA GARAVIH PRSTIJU NEKE DRUGE LJUBAVI!

N:
Pa da li je taj feniks sa Vasim odlaskom umro, i ceka da se ponovo porodi iz pepela, ili upravo pocinje jedan njegov novi zivot, mozda bolji a mozda i najbolji?

M:
Pa ja se nadam,kao i svaki roditelj da ce taj feniks sad kad napusta bar moj dio gnijezda porasti u jos vecu i ljepsu nadu.

N:
San svakog roditelja je ipak da zivi duze nego li njegovo dijete, te da mu place na odru. Hoce li emisija uspjeti da prezivi bez Vas, i sta mislite, ko ce tu prije zavrsiti svoju odiseju, a zapoceti ilijadu, emisija ili vi?

M:
Ja sam vec star, a ako ne star onda svakako bolestan covjek ili covijek,imam jednu strasnu koznu bolest zvanu Pelicula alamandre,moja koza se takoreci susi i polako u meni izumire jedan zivot izmedju dva praha,bez i jednog predaha ,daha,slutim da to,ce biti moj muk,kad otkrijem kazan koji kad udaris nema zvuk.

N:
Da li je to mozda zarazna bolest, pa su Vas zato otpustili, jer se pribojavaju da su svi oni ljudi, koji su prethodnih dana i godina, umrli u taj radio, mozda bas bolest zaradili druzeci se sa Vama, ili Vasim zenama?

M:
Meni je doktor rekao da nije zarazna,a meni je jedina zelja bila da umrem radeci taj posao koji sam voleo.Najvise je umrlo zena proteklih godina i mjeseci,a to nema neke veze sa mnom,mada ima sa jednim covjekom koga cu samo pocetnim slovima imena i prezima pomenuti,njegovi inicijali su M.T.

N:
Ljudi kazu "U zdravom tijelu zdrav je i Kasper", no ljudi cesto tako znaju da pricaju svakakve budalastine. Ako Vase tijelo nije zdravo, kako moze biti zdrav Vas duh, kojim nastojite da produhovite druge ljude i zene?

M:
Taj moj bolesni duh,zbog te svoje slabosti i pokusava da se bori sa slabostima u drugim ljudima,da im se suprtostavi i prozdere ih jednom mucnom prozivkom.Ne bjezim od svojih problema,slabosti ,virusa itd...bas sve to me i tjera da pricam sve ono sto ste u emisiji mogli i cuti da pricam.

N:
Da li si zaista uspijevao da "prozderes ljude jednom mucnom prozivkom", ili je to samo bio tvoj nikad ostvareni cilj i san, bas kao meni onaj u kojem se zenim sa Klaudijom Sifer Bridzis?

M:
Pa ja bih voleo da to bude samo moj neostvareni cilj i san.

N:
Zasto pobogu?

M:
Jer bi samim tim moj nasilni odlazak iz emisije imao smisla.

N:
Da li time opravdavas svoj poraz? I priznajes li da si ovu bitku izgubio, bas kao i Japanci bitku kod Grenlanda?

M:
Priznajem.

N:
To ne lici na onoga borca i saborca kojeg smo imali prilike da slusamo u svim emisijama, koji je znao i da potegne levor, ali i onaj crveni lavor, u odbranu svojih stavova i misljenja, ali nikad da prizna poraz. Jesam li u pravu?

M:
Slaven je lijepo rekao evolucija je neminovna.

N:
Sve je do sada evoluiralo nabolje ili na bolje, ne znam kako se pise, da li je ovaj Milan Pesic, bolji od onoga od prije rata?

M:
Pa vidite da li je ovaj Milan Pesic bolji to mora reci neko drugi,nadam se da me ljudi nece posmatrati samo kao praznu konzervu od mesnog nareska.

N:
Od mesnog nareska se najmanje jedan covjek moze najesti, da li si ti uspio da svojom pricom nahranis umove i duse drugih?

M:
Nadam se da jesam.

N:
Ali sto Vama ostaje? Da li je Vas kraj u emisiji i kraj Vase misije prosvjetljenja?

M:
Ne bi trebalo,recicu.

N:
Cime cete se sada baviti, kada od sada, bas kao i do sada necete zaradjivati i privredjivati od emisije, to jest necete ubirati slasne plodove sa njenih razgranatih krosnji?

M:
Sada cu se vratiti svom predjasnjem poslu,bicu opet kafanski pjevac a takodjer ,bavicu se i kulinarstvom.Htio bih da u ovom odgovoru iskoristim priliku da pozovem ljude dobre volje koji zele da mi pomognu da pocnem primati drzavnu penziju da podju na sajt www.omogucimomladomgenijudrzavnupenziju.me i tamo glasaju za predlog 1) Da

N:
Sto biste za kraj ovoga razgovora porucili mladim ljudima, koji ce mozda krenuti vasim putem, a sto svim starijim osobama koje sjutra umiru?

M:
Ne gubite nadu,vjerujte u jedan sretni kraj i ostvarenje i otelotvorenije vasih nada,snova i duhova iz proslosti.

N:
Hvala na vremenu izdvojenom za ovaj razgovor, zelimo Vam ugodan ostatak ovoga dana i ovoga zivota

M:
Hvala i vama moj dobri Novice.

priredio Novinar Novica.


link za poslednju emisiju u kojoj se pojavljuje Milan :