"Kao i sve velike stvari i ova je nastala slucajno",rekao je svojevremeno Aleksandar Ilic predstavljajuci u to vrijeme (1967) najuspjesniju emisiju U 18 i 20 sa Slavenom.MAgija sto bi neki rekli traje i do danasnjeg dana uz neke vece ili manje promjene.No dostici velicinu nije bilo tako lako,a sam uspjeh nije dosao preko noci,nego preko nekih malih radija.Evo kako je sve pocelo...
I glava
Slucajnost
Davne 1958 godine na ljeto,negdje u blizini Sutomora,prolazio je na svom biciklu,u to vrijeme lokalni postar raznoseci(nije u pitanju nikakva eksplozija) postu.Tko zna da li bilo iceg od emisije,da bas negdje u tom raznosenju poste,nije zamalo izgubio zivot strovalivsi se preko jednog manjeg krsa i uletjevsi kroz krov od slame u kucu zanimljivog i u to vrijeme bradatog stolara zvanog Slaven,pogadjate postarevo ime je Milan.
Bas tada Slaven je drvodjeljisao svoj novi projekat, sto od cistog mahagonija licno za tadasnjeg papu. Pogadjate to je bio (papa) Pie XII, koji dalje nema nikakvu funciju u ovoj prici, osim jedne, a i ta jedna nije vazna. I upravo kad se cinilo da je sto, ili stol, bio gotov i spreman za transport, preko, sada vec, penzionisane sove Isabele, na njega se srucila ta lavina sa neba, potpuno ga oduvala i sravnila sa zemljom. Moglo se tada pomislit da to sam gospod Bog, unistava Slavenovih ruku djelo, namijenjeno za papu, ali to nije bio on (Bog), vec nesto jos vaznije za svakog covjeka - postar! I to ne bilo kakav i bilo koji postar, vec licno, sto je kasnije svojom postarskom legitimacijom potvrdio, Milan.
Zdrav covjek bi se naljutio, jer, ne znam hocete li mi povjerovati, ali izrada samo tog stola, trajala je 49 dana i jednu godinu, ali ne i Slaven. Zapravo mozda bi i on planuo, potegao svoj pistolj i upucao Milana, da ovaj nije nosio svoj postarski pancir, pa je svaka pucnjava bila uzaludna. Kazu, dje ne mozes pistoljem ti potegni rijecima. Tim umotvorenijem se vodio i Slaven, koji se pozelio upoznati sa postarom Milanom, na prvi pogled postenim postarom, a zapravo stvarno postenim postarom. Rijec po rijec, doslo je i do prve svadje, oko naknade stete. Naime Slaven je potrazivao 192 hiljade dinara, a Milan je bio spreman da ponudi samo 26 hiljada eura, koji tada nisu ni postojali, i statuu malog Bude. Mozda Vam se cini da je to nedovoljno, i zaista je bilo.Medjutim Milan i sam vjest sa rijecima(kako je u kasnijim itervjuima tvrdio da je procitao preko 12 knjiga)ubijedio je slavena da mu moze pomoci da postane zvijezda,te da je vrijeme zajedno krenu za Podgoricu i potjeri za svojim snovima o uspjehu.Takodje ga je upoznao i sa svojim stavom prema Vatikanu,cesto govoreci da je znak sa neba njegov meteorski pad na stol pravljen za papu.Slaven se isprva dvoumio i premisljao ali kasnije povucen pricama tog blijedog postara pristao je.
Dali su se u potjeru za divljim magarcima kroz sume i mocvare Sutomora,jer ipak trebalo je necim stici do Podgorice (tada nije bilo tunela Sozine).Magarci su bila sjajna ideja,no nije ih bilo lako prevariti i zarobiti a kasnije ni isprati im mozak i ubijediti ih da krenu za PG.
Podgorica, se tada svakom postenom stanovniku Sutomora, cinjela kao ostvarenje sna. Izuzetak nije bio ni Janketa, pardon Slaven. Grad koji zivi i danu i nocu, pa opet i sljedeci dan, pruzao je velike mogucnosti za laku i brzu zaradu. Milan se tada cinio, kao osoba sa dobrim vezama u tom gradu, i kao onaj koji zna kako stici do zena i para, a sve uz pomoc prava. Bas zato je Slaven brzo prodao svoj dom u Sutomoru, za male pare, jednom vuku, kome porodica i dan danas tamo zivi. Bio je to Vuk Draskovic.
Slavenova nekadasnja kuca u Sutomoru
II glava
Podgorica
Stigli su u Podgoricu. Prica je odmah mogla da pocne, ali nije. Prije svega trebalo je zavrsiti studije, putovati, upoznavati dobre ljude, majstore borilackih i jos nekih vjestina, ostvariti poznanstva, ili mozda, ako se za to steknu uslovi, i neki brak.
Paucinasta atmosfera starog koledza u Podgorici, na kome su Milan i Slaven izucavali mnostvo nauka, sto ce kasnije demonstrirati u emisiji, baveci se svim temama, jednako nestrucno, otkrivala je ono najbolje sto je ta zgrada mogla da ponudi. Bili su to ljudi sa kojima je odmah uspostavljeno veliko prijateljstvo, i prozivljen znacajan broj avantura.
Slaven je ubrzo tako reci upao u strasnu vezu sa svojom prvom djevojkom Svetlanom(kasnije Cecom Raznatovic),a milan je upoznao Super Sneki.Ljubav i romasa,odvojile su ova dva brilijanta uma od njihovog primarnog cilja.Drzala ih je natprirodna pojava neko vrijeme no sve ima svoj kraj pa i te sretne godine.
Ceca je ubrzo ostavila Slavena radi tada popularnog Velje Ilica,sto je Slaven tesko podnio,a kasnije je lako(mada tajno) podnio tuzbu protiv Velje zbog nepravilnog parkiranja.
U to vrijeme nije ni bilo drugog lijeka za borbu protiv takvih koji preotimaju tudje zene. Slaven je planirao i da izadje na megdan gopodinu Velji, ali se kasnije predomislio, jer je znao da bi vrlo lako izgubio glavu, a mozda i jednu ruku. Za to vrijeme, Milan je nastavio svoj srecan zivot sa Super Sneki, cesto odlazio na piknik sa njom, a kasnije i na svirke po klubovima, gdje je u to vrijeme harao super talentovani trubadur Vojo Seselj. Ispostavilo se da je to bila velika greska, jer Sneki se, bas kao i mnoge klinke u to vrijeme, zaljubila u zvijezdu, ali ne crvenu, vec Seselja. No za razliku od mnogih drugih djevojaka i zena, koje su svoje sobe, spajize i ostave izlijepile slika Seselja, gospodjici Sneki je njena ljubav bila uzvracena. Vojo je prosi, i ona prihvata njegovu ruku, a Milana ostavlja da sam kisne, jer kisobran je ponijela sa sobom, u svoj novi zivot. Tako bez svojih prvih ljubavi ostaju i Milan i Slaven, i odaju se svojim najstrasnijim porocima.
III glava
Najstrasniji poroci i parada
Bilo je tu svega,od droge do alkohola,ulicnih tuca,razbijanja lokala,upadanja u vrtice i jos mnogo cega.Nije bilo fino sigurno,no valjda je sve to dio jednog sazrijevanja.
U to vrijeme ljudi su prvi put poceli pricati o ovoj dvojici bohema i razbojnika,koji su u to vrijeme stekli i zavidnu ulicnu reputaciju,kao neke od vecih fukara i avetinja Podgorice.
Redovni su bili posjetioci popularne Betonjerke,kao i svih kafana za koje su znali u glavnom gradu.
Ludostima jednostavno nije bilo kraja,Slaven je cak u tom periodu uspio napiti Cecu i uz pomoc Milana tako pjanu je kidnapovati.Tada je vec svaki policajac zelio uhvatiti ove kidnapere,no kad im je to konacno poslo za rukom,dvojac je pozvao upomoc velikog pravnika Vojislava Seselja koji ne samo da ih je spasio dozivotne robije nego je i organizovao paradu centrom Podgorice u njihovo ime zajedno sa Cecom u jednom crnom mercedesu.
glava IV (ali ne i manje bitna)
Metafizicka promjena u vremenskom rascjepu bez permanentne postojanosti
Poslije svega kroz sta su prosli. A vjerujte bila je to tusta i tma svakojakih avantura, i posto su jednom prilikom cak izbjegli i odlazak na elektricnu stolicu (to jest dvije, jer obojica nijesu mogla sjest na jednu), njihovi zivoti su bili na iskusenju. Jednostavno govoreci, nasli su se na kao jednoj velikoj ulici, koja je imala samo jedan pravac i jedan smjer. Morali su naprijed, a to je znacilo, povratak na fakultet, nastavak studija i pokusaj da udju u taj akademski svijet, koji ih evo vec 16 godina privlaci, i prakticno zove. Studiji naravno nisu bili ni malo laki. Trebalo je odreci se svih slasti jednog zivota za njima, pa cak i onih slatkih kolaca sa visnjama, jer Slaven je u medjuvremenu obolio od dijabetesa, od kojeg se izlijecio nekoliko sati potom. Milan je dva dana proveo u jednom spa-centru kako bi pokusao da rehabilituje svoju povrijedjenu nogu. Nazalost neuspjesno, ona mu je i dalje na mjestu, i, i dalje ga sjajno sluzi.
Vrativsi se na tada popularni "fax", kako su mnogi zvali fakultet, usli su u citav niz naucno kreativnih projekata i zadataka, od kojih su stekli ogromno bogatstvo. Milan je uz asistenciju tadasnjeg djaka prvaka Mila Djukanovica, otkrio lijek za jednu strasnu koznu bolest zvanu Pelicula alamandre, od koje je kasnije i obolio.
Slaven je sa druge strane glumio u prvom crnogorskom horor-filmu u saradnji sa svojim kumom cika Borom Drljacom, i za to ostvarenje, koje je punilo bioskopske hale, osvojio nekoliko prestiznih priznanja, medju kojima je bio i zlatni sampinjon za najbolju musku sporednu ulogu, kao i srebrni tanjur za ucesce u ratu 1991.godine, koje ovom prilikom necemo pominjati.
No studentski dani u zivotu ova dva eto slobodno mogu reci idola,svakako su bili posebni,mnogi strucnjaci medju kojima je i poznati Kemal Monteno smatraju,da se tada prvi put i javila ideja o stvaranju jedinstevene emisije na radiju koja bi se bavila naukom,filozofijom i tehnologijom.No to su samo price,nikad potvrdjene od bilo od Slavena ili ne bilo od Milana.U tom periodu zbila su se i ta putovanja u Kinu i Mongoliju,koja su pominjana vise puta u emisiji tokom 2008 godine.Poznanstvo sa Dzimijem Morissonom,sukobi sa slijepim misem itd.
No o tome vise u slijedecoj glavi,jer po povratku,iz tih misitcnih zemalja junaci ove povijesti vise nikad nijesu bili isti.
peta glava
避孕套用膠
"Znas li ti koliko su udaljene Mongolija i Kina?" upitao me Milan po povratku iz istih.Odgovorio sam:"pa ne bas.." "Dosta su daleko,dosta.",odgovorio je ne srenuvsi pogled ka atraktivnoj zeni sto je na konju projahala pored nas.Tada sam znao da nesto nije u redu,znao sam da se nesto promenilo.
(iz razgovora sa bliskim prijateljem Medjedom Nenezicem 1995. godine u Moskvi)
Ovaj uvod daje vam sjajnu sliku onoga o cemu cemo govoriti u ovoj glavi,a to je bas promjena u glavama nasa dva heroja.Mistikaistoka cuvena rijec je koju nijesmo mogli izbiti iz glave u to vreme.Slaven se vratio sa subarom na glavi,a Milan sa bradom.Ovo je bilo doba promjena.
Pitate se o kakvim promjenama je rijec. Eh, volio bih da mogu da Vam kazem. Ali to znali u to vrijeme nisu ni najbolji psiholozi i psihijatri koje je Crna Gora imala. Obojica (jedan psiholog i jedan psihijatar) su poslije nekoliko seansi sa Milanom i Slavenom naizmjenicno, koje su trajale 4 dana, izvsila brutalno ubistvo jedan drugog i samoubistvo jednog prezivjelog. Bio je to jedini nacin da spasu sebe, ali su time svoje sire porodice zavili u vjecno crnilo. Osjecajuci veliku odgovornost prema maloj djeci, tasti i svekrvi koje su za njima ostale ucveljene, godinama potom Milan i Slaven su prihod od svog velikog koncerta na kojem su im predgrupa bili u to vrijeme popularni Guns&Roses poklonili upravo njima (Guns&Roses-ima).
Tada su napisali i prvu knjigu Filozofije cuvenu
避孕套用膠
za koju su dobili Zlatni venecijanski sampon.
Glava VI
Dobrotvorni rad i hajdukovanje
Svijet je dobio nove heroje, a nije ih stvorio Marvel. Bili su to, pogadjate, Ronald Regan i Margaret Tacer. Njima uz potkoljenicu stajali su novi svjetski idoli, Milan i Slaven, koji su preko noci stekli enormnu popularnost. To je islo cak do tih granica da su bili i prvi ljudi sa Balkana, koji su preplivali Tihi okean, gostovali su u emisiji gospodina Opre Vinfri, i pjevali na MTV-ju. Za sve to naravno sljedovala ih posteno zaradjena nagrada. Dobili su dva sata, tri mala lampinjona, jedan kucni kandelabr, i 120 000 americkih dinara. Prevedeno u danasnje dinare, to je tacno 120 000 dinara. Nasli su se u sredistu svjetske kulturne scene. Sa tolikim parama nije bilo lako rukovoditi. Ali poslije dugog razmisljanja, manjih svadja sa komsijama oko preglasne muzike, dogovorili su se da ih daju onima kojima su te pare najpotrebnije. Ne, ne govorim o pingvinima, oni su ostali siromasni. I tako su se dvojica proslavljenih pohlepnih nezasicenika penzionisala, i postala dva dobrotvora. Tim parama su popravili krov na zgradi opstinskog suda, uredili djecije parkove, nabavali najnovije naoruzanje za vojsku, a ostalo im je dovoljno i da naprave jedan manji kruzni tok, i kupe sebi po dva telefona marke Alcatel.
U to vrijeme slaven glumi u filmu Knjiga o Dzungli,a milan formira svoj prvi bend Hijene Lezbejke sa kojim kasnije osvaja gremi.No slava im se brzo obila o glavu.Prevelika popularnosti dovela je Milana u prvi kontakt sa drogom,dok je Slaven imao strahovitih problema sa kicmom i obozavateljkama,do 1992 obojica se povlace iz show biznisa i krecu u neke nove projekte iz kojih ce na kraju isplivati cuvena emisija.
Glava VII (mozda i svakako najduza do sad)
projekti i projektanti
Kao i sve dobre povijesti, pripovjesti i zapovjesti, i ova se nastavlja. Prvo sto je u to vrijeme bilo na umu (umovima), ove dvojice skauta, izvidjaca, planinara i gorstaka, jeste kako da sto prije dodju do para, ne bi li konacno ostavili prosjacenje, kojim su se u to vrijeme profesionalno bavili. Tada su i bili angazovali dva adjutanta, koja su prosila za njih, i poslije su im uzimali procenat zarade, i jednom prilikom nevinost, njihovim sestrama naravno. Taj im se posao nikako nije svidjao jer 10 po 10 centi, posteno se nije moglo zaradit ni hiljadu eura na dan.
Sijedaju u prvi voz za Beograd, ali se zaustavljaju u Bijelom Polju. Tada i pocinju svoj prvi u nizu od dva projekta. Postaju veleposjednici, robovlasnici i feudalci, sto ce se ispostaviti kao vrlo unosan posao.
Tada su jahali konje bjelopoljskom prerijom po cijeli dan, starajuci se o svojim govedima, ali i svojim kmetovima, koje su znali da zahvate lasom sa udaljenosti i do 7.5 metara. Najvise su se hranili pirincom, koji su i proizvodili, i kasnije izvozili za Kinu, preko veze koje su pstvarili na vec pominjanom bolnom proputovanju tom zemljom. Sve je islo kao po loju, to jest noju.
Proslo je nekoliko lijepih godina,gazdinstva su rasla,no kmetovi bijahu svakom godinom sve nervozniji i nadrogiraniji.1998. godine digose ustanak 5. septembra(naravno kmetovi),borbe izmedju nasa dva feudalca i ovih slobodno za to vrijeme mogu reci robova,trajale su puna 2 mjeseca do hladnog decembra,kad se kmetovi predvodjeni Juliverom Katicem krenuse povlaciti(pjeske i poneki na magarcima),ka jugu.Rat bi zavrsen,no bijase to poraz na obije strane.Slaven i Milan okruzeni snijegom i ledom te smrtonosne i u neku ruku divlje zime,smejstise se u Slavenovu malo porusenu kucu (Milanova je bila srusena u napadu kmetova u novembru).Malo su drva imali.Niko ne zna kako su oni prezivjeli tu zimu.MAda iz nekih kasnijih intervjua sa Kacom (koja je u periodu od 2006-te do 2007-me radila u emisiji),saznao sam da su tada u podrumu pronasli stari radio iz 1934-te godine i prvi put u stvari slusali program tada bogate radio stanice pgp rts-a.
Bogate, u smislu velikog materijalnog bogatsva koje je tadasnji pgp rts posjedovao. Svaki iole obrazovaniji konjusar u toj kuci imao je dovoljno veliku platu da moze bar dva puta godisnje posjetiti Sutomore, i odvesti svoju familiju na skijenje, skijanje na vodi dakako. Sta tek reci za voditelje, montazere, majstore rasvjete koja nije bila potrebna, jer to je ipak radio bio, i naravo kafe-kuvarice? Oni su jos od tih dana sticali velike novce, od kojih su poslije privatizovali sve sto se privatizovati dalo. Toliko bogatstvo ostavili su, nesto svojim precima, a nesto i svojim potomcima, ali su ga ovi brzo propili, i potpuno rasparcali. Ipak, od prvog suma te i takve radio stanice, koja je inace emitivala vrlo cist zvuk, osjetio se veliki nedostatak. Nije bilo duha, ne govorim o Kasperu koji je imao svoj show-u jednom nedjeljno. Nije bilo prisnog kontakta sa slusaocima, ni Milanom ni Slavenom. Falilo je dosta toga, trebalo je u tim teskim vremenima zasmijavati narod, pruzati mu sto realniju sliku onoga sto se desava, ukazivati na probleme omladine, isticati mane starih ljudi, nabrajati sve i svasta... Ne kazem da jeste, ali vec tada se u glavama heroja ove price pocela radjati ideja o onome sto je uslijedilo, ali jos uvijek previse stidljivi, nijesu se okurazili da je jedan drugom saopste. Da li zbog nedostatka snage, ili mozda hrane?
osma glava
thePatkoland
Revoltirani neinovativnoscu onih koji bi trebalo da su vodje ovoga naroda (radio voditelja), Milan i Slaven, pocinju otvorenu kampanju protiv emisija koje su se tada emitovale na pgp-u. Putovali su na svojim lamama, duz cijele Jugoslavije, i po trgovima svih vecih sela drzali zustre govore upereno direktno u srz problema. Steta, sto ih niko nije slusao, jer od tih govora se, siguran sam mogla napraviti odlicna knjiga, koja bi, sa sigurnoscu tvrdim bila prodata u nekoliko primjeraka. Jednom prilikom, totalno razocarani sopstvenim neuspjesima, na samo jednu noc, to jest jedan sat vratili su se svom velikom poroku, alkoholu. Tako pjani, obili su jednu obliznju kucu, i tu prespavali. Ujutro, onako mamurne zatekao ih je Branko. No nije to bio bilo koji Branko, vec direktor jedne male lokalne radio stanice Kosuta. Uputili su se Milan i Slaven u dug i isrpan razgovor sa Brankom, prvorangiranim filozofom svog sreza. Kada im je konacno povjerovar ada su oni autori, njegove omiljene knjige 避孕套用膠, ni sekunde se nije libio, vec im je ponudio mjesto u programskoj semi njegovog radija. Tako pocinju svijetle godine za ova dva blistava uma, ali ipak obavijene velom crnila i tame.
Ubrzo nastaje thePatkoland emisija( iz koje ce davne 2005e isplivati cuvena u 18 i 20 sa Slavenom) koja je ubrzo dobila kultni status medju poznavaocima etno muzike,vojnicima,manjom djecom,proizvodjacima krompira i krusaka,nekim casnim sestrama(tada Milan nije javno bogohulio) i ostalim manje ili vise normalnim stanovnistvom Kragujevca i okoline Vranja.Tada dolazi nasim junacima ove povijesti,ponuda iz pgp-a ,naravno bila je to ponuda za posao,koju Slaven i Milan dozivljavaju kao uvredu,te pocinju zestoki rat protiv pgp-a u svojoj emisiji,gdje kao rubriku uvode tzv. pljuvanje po pgp-u..
Ubrzo osnivaju i stranku pataka koja se nije proslavila,no koja je pocela rusiti ugled thePAtkoland-a.Milan javno u nekim intervjuima iznosi svoju mrznju prema crkvi i vlasti(ubrzo pocinje vrijedjati ove ljude i u emisiji),a Slaven pece rakiju iste 2002. godine.
Trebalo je prodati 120 kg rakije koja je ispecena, kako bi finansirali kampanju, kandidovali se na izbore, i sa svojim vec uveliko poznatim partijskim programom, sloganom i gestom, harali. Sve sto su imali da ponude narodu, sigurno bi im donijelo, do sad nevidjen i neprevazidjen uspjeh na izborima, no do njih nikada nisu stigli. A evo i zasto? Osjecajuci veliku opasnost koja je vrijebala iz nevjerovatne energije, koje su patke (stranka, a ne zivotinje) nosile sa sobom i u sebi, menadzment pgp-a nije smio dozvoliti da dodju do izbora, jer da su patke (zivotinje, a ne stranka) dosle na vlast, ta javna kuca, koja se krila pod velom pgp-a bila bi raskrinkana, i zanavijek zabranjena. Zato su i ti ogavni ljudi iskoristili svu svoju moc, koju su u to vrijeme posjedovali, ne bi li nasem duu stali na put. Potplatili su staru babu Gertrudu, koja je tacno na dan kada je trebalo prijaviti kandidaturu za izbore lazirala sopstveno silovanje pa smrt. Previse dobri i plemeniti, da bi mogli ignorisati jedan ovakav nasrtaj na tu zenu od 69 ljeta, Milan i Slaven su joj pohrlili u pomoc, i otisli u Dortmund, grad u kojem je ona zivjela kao sto pretpostavljate. Stara Baba se pretvorila u Snezanu i sedam patuljaka... pardon to je bilo u crtanom filmu koji su gledali u avionu do Dortmunda. Stara baba im je saoptsila kakve su budale ispali. Tako su zakasnili da se prijave za izbore, zakasnili su da pobijede na istima, i promijene tok istorije.
Slaven je ubrzo tako reci upao u strasnu vezu sa svojom prvom djevojkom Svetlanom(kasnije Cecom Raznatovic),a milan je upoznao Super Sneki.Ljubav i romasa,odvojile su ova dva brilijanta uma od njihovog primarnog cilja.Drzala ih je natprirodna pojava neko vrijeme no sve ima svoj kraj pa i te sretne godine.
Svijet je dobio nove heroje, a nije ih stvorio Marvel. Bili su to, pogadjate, Ronald Regan i Margaret Tacer. Njima uz potkoljenicu stajali su novi svjetski idoli, Milan i Slaven, koji su preko noci stekli enormnu popularnost. To je islo cak do tih granica da su bili i prvi ljudi sa Balkana, koji su preplivali Tihi okean, gostovali su u emisiji gospodina Opre Vinfri, i pjevali na MTV-ju. Za sve to naravno sljedovala ih posteno zaradjena nagrada. Dobili su dva sata, tri mala lampinjona, jedan kucni kandelabr, i 120 000 americkih dinara. Prevedeno u danasnje dinare, to je tacno 120 000 dinara. Nasli su se u sredistu svjetske kulturne scene. Sa tolikim parama nije bilo lako rukovoditi. Ali poslije dugog razmisljanja, manjih svadja sa komsijama oko preglasne muzike, dogovorili su se da ih daju onima kojima su te pare najpotrebnije. Ne, ne govorim o pingvinima, oni su ostali siromasni. I tako su se dvojica proslavljenih pohlepnih nezasicenika penzionisala, i postala dva dobrotvora. Tim parama su popravili krov na zgradi opstinskog suda, uredili djecije parkove, nabavali najnovije naoruzanje za vojsku, a ostalo im je dovoljno i da naprave jedan manji kruzni tok, i kupe sebi po dva telefona marke Alcatel.
Sijedaju u prvi voz za Beograd, ali se zaustavljaju u Bijelom Polju. Tada i pocinju svoj prvi u nizu od dva projekta. Postaju veleposjednici, robovlasnici i feudalci, sto ce se ispostaviti kao vrlo unosan posao.
Evo linka http://www.sendspace.com/file/x0s7nk
