Pjesma o malom diarhu
Puh,
Ili mozda mali puc,
Tek naseg junaka steze jedan obruc.
Bijase nastupio prvi dan,
Ne, nije to bio Savin dan,
Vec jedan drugi gromobran.
Tek tim danom poce godina 1023.
I rodi se jedna gromoglasna macka
(koja je za ovu pjesmu potpuno nebitna,
Ali je vrijedna pomena
Jer su nju kasnije nazvali Milos Obilic,
I ona je poslije ubila nekog Murata,
U jednom selu, koje po njoj nazvase Kosovo polje).
Zanjise vjetar ogoljele grane
I na vlast dodje mali Bane.
Izvanredne ljepote, I sa jos ponekim manama,
Bilo ga je na svim stranama.
Voljela ga je rodbina cijela,
Za njim je plakala jedna nevjesta bijela
I jedan pas bez zdrijela
(kojem su skoro amputirali nogu
Ali mu ni to nije pomoglo
Jer se bez zdrijela zivjet,
U to vrijeme, nije moglo).
Bio je (Bane, a ne pas)
Doktor, naucnik I tata,
U slobodno vrijeme I veliki socipata,
Bas kao I njegova dva brata.
Jahao je jednog slijepog hata,
Sa njim je dijelio koru hleba,
I onaj viski bez leda.
(to ce kasnije konja kostati I zivota
Jer pjani konj, koji je jos I slijep,
Sigurno ne zna dje ide).
Imao je 154 jutra obradive zemlje,
2 grosa, jedan dimidzan,
Kursum, levor, I veliki stan.
Na vlast je dosao kao I gotovo svi
Koji su na vlasti ikada I bili.
A evo I kako.
Jednog jutra, ili je bilo podne,
Te cudne godine plodne,
Grad posta popriste zlobe.
Navrijese nekakve spodobe,
Ljudi vidjese svakakve strahote
Ali ne bi u njima ni malo sramote,
Pa nastavise svoje grehote.
Sinu munja, udarise gromova par,
Nastrada I jedan vuk prilicno star.
Do nemilih scena dodje,
Bane ubra ono preostalo grozdje,
Uzjaha oca svoga oca,
Vina mu natoci mlada djeva Groca
(Njegova prva zena I mladja sestra,
kasnije I majka dvoje djece
njegovog dragog komsije Zece).
Sa ledja njegovog nejakog djeda,
Obori ga jedna betonska greda.
Pade na zemlju, bez svijesti,
I tek onda mu saopstise lose vijesti.
Time se I priblizavamo kraju ove povijesti,
A za citaoca, ovo sto cu sada reci nijesu novosti.
Medju svim zivotinjama, najveca fukara je mis,
Znao je to I Bane, a I svaki Amis.
Tek, sa svega jednim okom,
(jer drugo je izgubio u ratu,
Kad je zelio da sakrije staklenu vatu)
Mis je dosao na vlast,
I pojeo njenih plodova svu mast.
To Banu, a ni njegovom drugu Branu,
Nije bilo ni malo milo,
Ali se sve eto tako zavrsilo.
Bas zbog toga, u jednom danu
Na svom srcu Bane otkri veliku ranu.
Uze svoj stari levor,
Nogu opra u jedan lavor,
I zapjeva kao mali tenor.
Opali metka dva, I pogodi heh
A nije ni platio nikakav ceh.
Ubi misa, a I ujaka Svetozara
(kojem je dugovao brdo para,
Jos iz vremena kad se prostituisao,
I prvi dildo konstruisao)
Tako mis, pade na rebra,
Pregazi ga jos I jedna zebra,
Ostade bez svoga srebra,
I preminu, bas kao I Bedra
(njegova mladalacka ljubav,
A kasnije ce se saznati, I prva kcerka,
Koju je kao mlad volio da mjerka).
Na vlast dodje tako Bane,
Ali to rasrdi Bogove odabrane.
Tek oni vasksrnuse onoga misa,
I dadose mu jos I dva pomocnika,
Slugu Marka, I asistenta Vinka
(u buducnosti poznate pjesnike,
Onog lijepog proljeca vjesnike,
I uzajamne sabesjednike)
Bane ili mis
Mis ili Bane
Ko ce na vlast niko nije mogao odluciti
A jos manje razluciti.
AH
Tek mis, posta mali diarh!